Prednosti i nedostaci jednostavnog društva s ograničenom odgovornošću

Prednosti-i-nedostaci-jdoo-a

Uvodno razmatranje

Na samome početku valjalo bi istaknuti prvu pojavnost jednostavnoga društva s ograničenom odgovornošću u našoj praksi. Ovaj modificirani oblik društva s ograničenom odgovornošću prvi se put predstavio izmjenom Zakona o trgovačkim društvima u 2012. godini. Po uzoru na bogatu tradiciju njemačke pravne doktrine, koja je ujedno i zrcalo velike većine našeg zakonodavnog uređenja,  hrvatskoj praksi po prvi je put predstavljeno jednostavno društvo s ograničenom odgovornošću.

Što je jednostavno društvo s ograničenom odgovornošću?

Odgovor pronalazimo u članku 390.a, stavku 1., Zakona o trgovačkim društvima koji se referira na članak 387., stavak 2., istoga zakona, a koji u svojoj odredbi kaže da se društvo koje ima najviše tri člana i jednoga člana uprave može osnovati na pojednostavljeni način. Upravo ovaj pojednostavljeni način razlikuje ga od osnovnog oblika ovoga društva.

Ako se prisjetimo da Zakon za društvo s ograničenom odgovornošću kaže kako ga mogu osnovati jedna ili više osoba, a pri čemu ne određuje najveći mogući broj članova, složit ćemo se da se u potonjoj varijanti radi o klasičnom obliku društva s ograničenom odgovornošću.

Prednosti pojednostavljenog oblika

Pojednostavljeno društvo s ograničenom odgovornošću uvelike se razlikuje od svoga osnovnog/klasičnog oblika, koji je još od ranije predstavljao alternativu dioničkom društvu među društvima kapitala. Poslovna praksa i nezavidan položaj globalne ekonomije potaknuo je zakonodavca na razmišljanja o uvođenju novih oblika osnivanja poslovnih subjekata koji bi potencijalnim poduzetnicima bio oportun, siguran kod ulaska u pothvat i izgledan kod nastavka uspješnog poslovanja i suradnje s drugima. Jednostavno društvo s ograničenom odgovornošću ogledni je primjer ovakva nastojanja.

Poduzetnicima bez operativnog kapitala, ovim je oblikom dopušteno registrirati svoje društvo za samo 10,00 kuna temeljnoga kapitala. Ako ovaj iznos usporedimo sa zahtijevanim minimalnim iznosom temeljnog kapitala kod osnovnog oblika ovoga društva koji iznosi 20.000,00 kuna, nedvojbeno je povoljnija solucija. Tome u prilog ide i okolnost da je pri osnivanju, jednostavno društvo oslobođeno plaćanja troškova. Za svoju registraciju vlasnik nije obvezan ovjeriti svoj osnivački akt kod javnog bilježnika. Time je oslobođen još jednog znatnog rashoda koji je neizbježan kod osnivanja klasičnog društva s ograničenom odgovornošću.

Ulozi za preuzete poslovne udjele mogu se platiti samo u novcu što i jest logično s obzirom na znakoviti iznos temeljnog kapitala od svega 10,00 kuna, no time se također izbjegava dodatni trošak procjene vrijednosti kada bi se za preuzimanje poslovnih udjela moglo u zamjenu dati stvar ili pravo, što je izgledno kod osnovnog oblika društva s ograničenom odgovornošću.

Kao što je već gore spomenuto, jednostavno društvo s ograničenom odgovornošću čini mali broj članova društva. Najviše tri člana, te samo jedan član uprave. Ovakvo uređenje je pozitivno sa stajališta u kojem će na čelu uprave uvijek biti pod poslovodstvom osnivača uzimajući u obzir da ću upravo osnivač htjeti i upravljati svojim društvom. Čak i ako to ne bi bio slučaj, uvijek će kod pojednostavljenog oblika društva s ograničenom odgovornošću moći upravljati samo jedna osoba. Time bi se mogli izbjeći eventualni sukobi među ovlaštenim zastupnicima društva kada bi ono imalo veći broj članova uprave. O nadzornom odboru kao fakultativnom organu kod jednostavnog društva s ograničenom odgovornošću neću se posebno baviti, jer se u praksi neće rado pojavljivati, iako je u teoriji dakako i ta mogućnost otvorena.

Osobna neodgovornost članova društva kod  jednostavnog društva s ograničenom odgovornošću nije novina u usporedbi s društvom s ograničenom odgovornošću. No u koliko promatramo pojednostavljeni oblik kao najbližu alternativu obrtu, kojega karakterizira neograničena odgovornost obrtnika svom svojom imovinom, ono se javlja kao poželjna komponenta kod ograničenja odgovornosti člana do visine svoga uloga u društvo.

Nedostaci pojednostavljenog oblika

Iako je prethodno dan kratak pregled niza prednosti kojega je jednostavno društvo s ograničenom odgovornošću donijelo svojom pojavom, potrebno je posebno upozoriti na nedostatke; koji jednim dijelom nastaju zbog nedovoljne informiranosti poduzetnika a drugim dijelom zbog paradoksalnog zakonodavstva.

O čemu se ovdje zapravo radi?

Velika većina potencijalnih poduzetnika odlučuje se za pokretanje svoga pothvata na njima poznatom tržištu ili pak na tržištu na kojem se nadaju otpočeti uspješnu poslovnu suradnju. Kada je zakonodavac iznašao s pojednostavljenim oblikom društva  s ograničenom odgovornošću, otpočela je svojevrsna samopromocija ovoga oblika uz isticanje njegova simpliciteta, zanemarivog i gotovo znakovitog temeljnog kapitala,  besplatnog osnivanja i jednostavnosti upravljanja.

Praksa je naime bila suočena s oprečnim iskustvima. Jedna od funkcija temeljnog kapitala jest njegova funkcija kao početnog izvora sredstava za otpočinjanje poslovanja. U koliko logičkim slijedom krenemo od njegova iznosa od 10,00 kuna, koliki je minimalni iznos temeljnog kapitala jednostavnog društva s ograničenom odgovornošću, možemo primijetiti kako ovakav simbolički iznos praktički nije dovoljan niti za trošak izdavanja neke službene isprave društva, a kamoli za otpočinjanje poslovanja što i jest temeljna svrha društava kapitala. Razuman i samosvjestan poduzetnik upustit će se u svoj pothvat pod uvjetom da raspolaže dovoljnim financijskim sredstvima za određeno poslovno razdoblje, jer će tim sredstvima morati operirati tijekom svog djelovanja na tržištu. Iznos od 10,00 kuna temeljnog kapitala mu to ne može omogućiti.

Jednostavno društvo s ograničenom odgovornošću osniva se putem obrasca zapisnika koji je svojevrsna zamjena društvenom ugovoru, iako uređuje tek najosnovnije podatke o društvu. Društveni ugovor kao temeljni osnivački akt društva s ograničenom odgovornošću do tančine treba uređivati i u najčešćem slučaju uređuje sve što jedno takvo društvo po prirodi svoga posla zahtjeva. Obrazac zapisnika kao sastavni dio Zakona o trgovačkim društvima dan je u formi zapisnika o osnivanju jednostavnog društva s ograničenom odgovornošću. Taj akt nepotpuno i nedorečeno uređuje odnose članova društva, kao i odnose samog društva prema trećima. Štur i prenačelan sadržaj ne pruža dovoljno jamstvo uspješnosti poslovanja društva u kasnijim stadijima razvoja. Niz nelogičnih podataka od kojih bi se mogla istaknuti odredba o visini temeljnog kapitala, iako znamo da iznosi 10,00 kuna i odredba o troškovima osnivanja, iako znamo da troškova uopće nema, samo govore u prilog gore istaknutoj tvrdnji.

Društvo je obvezno unijeti u zakonske rezerve čak jednu četvrtinu iznosa dobiti iz prethodne godine, umanjenu za iznos gubitka iz iste godine. Ovakvo ponašanje nakon određenog vremenskog razdoblja i pod pretpostavkom da društvo likvidno posluje dovodi do paradoksalnog zaključka. Jednostavno društvo s ograničenom odgovornošću bi, nakon što bi njegov temeljni kapital dosegao 20.000,00 kuna, što je minimalan iznos temeljnog kapitala kod osnivanja društva s ograničenom odgovornošću, bio u pravnom prometu tretiran kao i osnovni oblik ovoga društva, ex nunc; zajedno sa svom zakonodavnom primjenom, teretima i obvezama koje prate društvo s ograničenom odgovornošću. Odredba članka 390.a, Zakona o trgovačkim društvima govori u stavku 5.-om da se rezerve smiju upotrijebiti isključivo u tri taksativno navedene svrhe. U prvoj točki spomenutog stavka navodi se pretvaranje rezervi u temeljni kapital njegovim povećanjem, što zapravo predstavlja najveće ograničenje kod ovoga novoga oblika društva kojega zacijelo ne prate sve one povlastice koje ga krase od njegova osnutka. Naime, u koliko se prisjetimo temeljnog kapitala kojega zakonodavac propisuje pri osnivanju jednostavnog društva s ograničenom odgovornošću u iznosu od 10,00 kuna, čemu onda nastojanje da se od jednostavnoga načini osnovno/klasično društvo s ograničenom odgovornošću? Već je ranije spomenuto kako ovakva vrsta povećanja temeljnog kapitala iz sredstava društva, pretvaranjem zakonskih rezervi u temeljni kapital rezultira i povećanjem iznosa temeljnog kapitala od 10,00 kuna koji je pri osnivanju stajao upisan u sudskom registru. Kada bi ovu okolnost prikazali na praktičnom životnom primjeru, to bi izgledalo ovako: Jednostavno društvo s ograničenom odgovornošću koje je u svojoj prvoj godini poslovanja ostvarilo dobit od, recimo, 50.000,00 kuna, dužno je četvrtinu toga iznosa iskoristiti u jednu od tri svrhe koje Zakon jedino dopušta. Iznos od točnije 12.500,00 kuna tada će najprije poslužiti za podmirenje gubitaka u koliko je društvo poslovalo s gubicima, bilo da se radi o gubicima u godini za koju se podnose godišnja financijska izvješća, ili gubicima iskazanih u prethodnoj godini. U koliko društvo nema gubitaka, ostaje još samo treća mogućnost povećanja temeljnog kapitala za 12.500,00 kuna. Uzmimo u obzir da će već sljedeće godine isto društvo, pod pretpostavkom da opet ostvari 50.000,00 kuna i posluje bez gubitaka, ne samo doseći, već i prijeći iznos od 20.000,00 kuna, koliko je potrebno za osnivanje društva s ograničenom odgovornošću. Od toga trenutka primjenjivat će se odredbe o temeljnom kapitalu koje vrijede za društvo s ograničenom odgovornošću, bez obzira što će jednostavno društvo i dalje stajati upisano u sudskom registru i svojim poslovnim knjigama kao takvo. Na takvo se društvo više neće primjenjivati odredbe o jednostavnom društvu s ograničenom odgovornosti, već odredbe koje uređuju društvo s ograničenom odgovornosti. Možda je nepotrebno, no ipak valja istaknuti kako Zakon o trgovačkim društvima ne predviđa i ne propisuje obvezu društva s ograničenom odgovornošću na povećanje temeljnog kapitala. Odluka o podjeli dobiti je misao – vodilja članovima društva i oni je inkorporiraju u društvenom ugovoru. Ponovno se možemo opravdano zapitati što je zakonodavac htio kada je dajući mogućnost osnivanja pojednostavljenog oblika društva s ograničenom odgovornošću zapravo stvorio privid toga? Što i koliko poduzetniku znači svojevrsna povlastica bez troškova osnivanja, kada će ga uspješno poslovanje u nekom trenutku izjednačiti s osnovnim oblikom društva s ograničenom odgovornošću, zajedno sa svim njegovim financijskim obvezama. Naposljetku, osnivanje društva s ograničenom odgovornošću bi mu još od samoga početka tada dopuštalo da svojom čistom dobiti suvereno raspolaže.

Prestanak jednostavnog društva s ograničenom odgovornošću regulira se člankom 466. Zakona, koji se istovjetno primjenjuje i kod ostalih društava. Dakle, jednostavno društvo neće imati povlasticu da se „ugasi“ na povoljniji, jednostavniji i povlašteniji način, kao što je to imalo prilikom osnivanja.

Završna riječ

Imajući na umu sve gore izrečeno, kao i trenutnu gospodarsku situaciju, ipak se ne može zakonodavcu prigovoriti kako je malim, ali ambicioznim pojedincima dao mogućnost otpočinjanja vlastitog posla uz minimalan operativni kapital. Hoće li se iz ovako otpočetog posla razviti zdrav i održiv gospodarski subjekt, velikim će dijelom ovisiti i o stručnosti i sposobnosti pojedinca. Stoga je uvijek savjet informirati se o željenom poslovnom obliku prije nego to bude kasno.

Slobodan Alberković

Slobodan Alberković

Moje ime je Slobodan Alberković. Magisterij prava sam stekao na Pravnom fakultetu u Osijeku. Tijekom studija sam primio dvije dekanove nagrade za iznimno uspješnog studenta. Aktivan sam član Pravno ekonomske klinike u Osijeku, osnovane kao sveučilišni projekt gdje se u sklopu studentske prakse volonterski pruža besplatna savjetodavna pomoć, bez ikakve naknade. Specijalizirao sam kazneno pravo, no nakon završetka studija nastavio sam usavršavati i ostale grane prava. Trenutno sam u potrazi za odradom pripravničkog staža/stručne prakse.
Email: alberkovic@gmail.com
Slobodan Alberković
O autoru: Slobodan Alberković
alberkovic@eodvjetnik.com'
Moje ime je Slobodan Alberković. Magisterij prava sam stekao na Pravnom fakultetu u Osijeku. Tijekom studija sam primio dvije dekanove nagrade za iznimno uspješnog studenta. Aktivan sam član Pravno ekonomske klinike u Osijeku, osnovane kao sveučilišni projekt gdje se u sklopu studentske prakse volonterski pruža besplatna savjetodavna pomoć, bez ikakve naknade. Specijalizirao sam kazneno pravo, no nakon završetka studija nastavio sam usavršavati i ostale grane prava. Trenutno sam u potrazi za odradom pripravničkog staža/stručne prakse. Email: alberkovic@gmail.com